IZVJESTAJ SA UTRKE WESTERN STATES ENDURANCE RUN 2014

Nakon sto sam proveo nekoliko predivnih dana sa Davidom i Adinom u njihovom domu, u petk 27.6.2014 krenuli smo David i ja za Squaw Vally. Moram priznati da sam se pribojavao trke jer sam jos dan prije ima povisenu temperaturu i probavne probleme zbog antibiotika. Sonji sam rekao da sam dobro i da ne brine previse jer me ionako nista ne bi sprijecilo da startam. Srecom uz sebe sam imao dvoje predivnih ljudi koji su se o meni brinuli kao da sam njihovo dijete, tako da sam se u najtezim trenutcima kada me je najace bolilo imao na koga osloniti.
Dosavsi u Auburn, odmah sam vidio da taj grad dise sa tom trkom i to je nesto prekrasno, ljudi pokazuju najvece postovanje vec prema ljudima koji tek trebaju startati a finiserima se doslovce klanjaju.
U Squaw Wally-ju na prijavama sam vidio zasto ta trka ima velicinu, iako je na njoj daleko manje trkaca nego na vecini trka u Europi. Na svakog trkaca dolazi oko pet volontera. Od prvog trenutka volonteri preuzimaju brigu o trkacima sa takvim iskrenim postovanjem, ljubaznoscu i osmjehom da je vec to dovoljno da se osjecate velicanstveno.
Jutro prije starta i dalje osjecam probavne probleme i osjecam se kao da sam bez energije i nekako se tijesim da je to mozda samo zbog visine i da cu se poceti osjecati snazno nakon starta.
Uslijedio je start trke u 5 sati, bilo je vrlo emotivno i odmah smo krenuli na najveci uspon u komadu u trci. I dalje sam se osjecao ne pretjerano snazno ali sam uzeo ugodan tempo i odlucio ne obazirati se na druge oko mene nego trcati svoju trku i slusati svoje tijelo. Do najvise tocke iznad doline trka je isla po pomalo dosadnom makadamu ali su zato pogledi bili prekrasni. Uz ugodan tempo drzao sam se ok 30 mjesta a pokazalo se da ce tako biti i veci dio trke.
Nakon Escarpmenta, najvise tocke slijedi potpuno iznenadjenje. Do kraja trke gotovo 90 posto singl traila, divljeg i prekrasnog, na mjestima tehnicki zahtjevnog ali vecinom mekanog i trcljivog.
Prvih 50km do Robinson flata trka prolazi grebenima Sierra Nevade, pogledi su prekrasni, i ne spustate se gotovo uopce ispod 2000m a to se osjeti u disanju. Okrijepe su zbilja bogate i volonteri vas docekuju kao kraljeve, rade sve sto im kazete i kao sto rekoh uz odusevljenje i osmjeh. Stajao sam na svakoj okrijepi trudio se dovoljno piti i jesti bas zbog toga jer sam se osjecao slabo a jedini cilj koji sam imao pred ocima je bio zavrsiti trku. Cijelo vrijeme nosili su me moji andjeli Karlo, Jakov, Jelena i Sonja i davali mi dodatnu snagu i motivaciju da stazu prodjem sto brze.
Nakon Robinson flata slijede kanjoni. Opako vruci ali i prekrasni. Silasci i usponi su gori nego na UTMB-u, nesto kraci ali uz visoku temperaturu i manjak zraka cini se da traju beskonacno.
Iako od pocetka trke osjecam manjak energije i pomalo probavne probleme koji su vjerojatno posljedica uzimanja antibiotika noge su mi lagane, nizbrdice savladavam u ugodnom tempu bez jurnjave a na uzbrdicama osjecam kao da nemam dovoljno snage ali od pocetka je tako i ne ide na gore.
Tako prolaze mojih prvih 100km(62milje) i za 11sati i 11minuta stizem u Foresthill gdje me ceka moja ekipa Adina Herrlin i moj peacer David. To je ujedno i mojih najbzih 100km u zivotu a iza mene je tezi dio trke sa vecinom uspona(ukupno oko 5500m uspona i 7000m silazaka u cijeloj trci), bar sam mislio da je najgore iza mene. Promjenio sam carape i tenisice i nastavio u jos jacem tempu, ispod 5min po kilometru i tako smo David i ja jurili slijedecih 10 km. Uskoro sam poceo osjecati prve ozbiljnije probavne probleme.
Poceli su jaki grcevi u crijevima i uslijedila je trckalica po okolnom grmlju. Slijedecih 25 do 30 km je bilo najtezih u mojem zivotu. Malo hodanja, malo trcanja, malo grmlja i cucanja u njemu i tako naizmjenece. Noge su mi se ukrutile a od cucanja su me pocela rasturati koljena. David se cudio da sam se uopce svaki puta uspravio. Iako je bilo grozno ni jedan trenutak nisam sumnjao da cu zavrsiti trku. Na okrijepama sam se trudio jesti i piti da sprijecim dehidraciju i da mogu ici dalje. Nakon prijelaska rijeke i osvijezenja slijedilo je jos jedno neugodno iznenadjenje. Moje tranzitne vrece a suhom robom nije bilo. Istrijani moji evo vidite da se dogadja i najboljima. Ne znam zbog cega ali ova godina mi je puna pehova, valjda je zivot odlucio da moram nauciti nositi se sa nepredvidjenim situacijama. Ocaj puta sam se iskreno na sve nasmijao, najeo, napio i krenuo dalje. Bio sam suh do slijedece postaje.
Oko 140km pocinjem se osjecati bolje, vraca mi se snaga, opet trcim i to relativno brzo, sada ja prestizem druge. Na jdenoj od postaja dvori i bodri me americka trail legenda i visestruki pobjednik WS-a Hal Koerner. Na okrijepi nakon prelaska Highway 49 docekuje me volonterka na hrvatskom Anita Erceg i cijela postaja ori Croatia, Croatia. To je bio jedan vrlo emotivan trenutak. Hvala Anita na tim kratkim minutama koje cu pamtiti cijeli zivot.
Priblizavamo se cilju, trcim, osjecam se bolje, suze mi teku cijelo vrijeme. Izmjenjuju se emocije i zezancija sa najboljim peacerom kojeg sam mogao dobiti Davidom. Ovo je trka koju sam otrcao za svoje crvenokose, zadnju milju posvecujem svojoj majci koja nikad nije potpuno prihvatila niti shvatila moju ljubav prema trcanju i svome pokojnom ocu koji se sada tamo negdje silno ponosi samnom. U zadnjim metrima prije ulaska u stadion prelazimo vidno slomljenog Yoshikazu Haru japansku zvijezdu i pobjednika UTMF-a. Ulazim na stadion, pun ponosa, laganih nogu u tom trenu sa Hrvatskom zastavom u vremenu 19 sati i 45min bolje nego sam ocekivao i u okviru svojih zelja da budem u TOP40, na kraju 37, uz suze radosnice.
Posebano emotivan je bio i trenutak kada sam primo svoj silver bucle kao prvi Hrvat na WS-u.
Zahvaljujem svima na podrsci, dobrim zeljama, cestitkama porukama koje ste slali jer mi je to davalo snagu. Posebno zahvaljujem svim volonterima i organizatorima trke jer su mi omogucili velicanstveni dozivljaj avanture i uzitka. Na kraju ne znam kako bi zahvalio mojim domacinima Davidu i Adini na nevjerojatnom gostoprimstvu i paznji koju su mi pruzili, VELIKO HVALA !

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *